Quentin Tarantino…

Čovjek čije radove i osobnost ili obožavate ili ih mrzite iz dna duše krije se iza gore navedenog imena. Quentin Tarantino je jedan od, po meni, najboljih filmaša današnjice, koji je svoj pravi filmski procvat doživio u 90-ima snimivši bezvremenske „Reservoir Dogs“ i vjerojatno najbolji film svih vremena „Pulp Fiction“. Ja sam postao njegov obožavatelj onog trena kad sam prvi puta odgledao „Pakleni šund“. Od tada pratim njegovu karijeru i trudim se, ako ništa drugo, barem baciti pogled na njegova djela.

Quentin Jerome Tarantino rođen je 27. ožujka 1963. godine u Knoxvillu, država Tennessee. U vrtić je krenuo 1968. godine u San Gabriel Valleyu, a 1971. se seli u El Segundo, Los Angeles. Tamo je krenuo prvo u Hawthorne Christian School, te je nastavio školovanje u Narbonne high school u Harbor Cityu, California. Srednju školu je napustio u dobi od 16. godina kako bi mogao krenuti učiti glumu u James Best Theatre Company. 1984. godine počeo je raditi u jednoj videoteci na Manhattan Beachu gdje je upoznao svog budućeg partnera Rogera Avarya. Uz rad u videoteci nastavio se školovat u Allen Garfield's Actors' Shelter na Beverly Hillsu gdje je sve više počeo zapostavljat glumu i okrenuo se pisanju scenarija, te je s 22 godine napisao svoj prvi scenarij pod nazivom „Captain Peachfuzz and the Anchovy Bandit“.

Filmsku karijeru je ostvario nakon što je prodao svoj prvi scenarij za film „Prava romansa“(True romance) koji je napisao zajedno s gore navedenim Rogerom Avaryem. Film je izašao iz produkcije 1993. godine, te je svojim pojavljivanjem ukazao na Tarantinovu nadarenost. Otada se njegova karijera polako zahuktava. Na jednoj od holivudskih zabava upoznao je Lawrencea Bendera koji je nagovorio Quentina da napiše novi scenarij za film, a rezultat toga krenuo je u kina 1992. pod nazivom „Reservoir Dogs“. Ono što je slijedilo nakon toga jest najbolje njegovo djelo, tj. „Pulp Fiction“. Legendarno djelo, izašlo 1994., koje ga je vinulo u sam vrh Hollywooda i filma kao takvog. Tim filmom navukao je na sebe pravu vojsku obožavatelja i pokazao da je u stvari jako originalan i nadaren redatelj i scenarist. Ja i moja ekipa i dan danas prepričavamo scene iz tog filma, a soundtrack iz istog se svako malo zavrti u autu ili na kompu. Nakon Pulp Fictiona slijedile su mnoge uspješnice poput „Natural Born Killers“, „Four Rooms“, „Jackie Brown“, „Kill Bill“ (Vol. 1 & Vol. 2) i dr. koje je sam napisao ili je sudjelovao kao ko-autor, te „Jackie Brown“ , „Desperado“, „From Dusk Till Dawn“, „Alias“, „Hostel“, „Grind House“, „Killing Zoe“ i mnoge druge u kojima je glumio ili ih je pak producirao. Zanimljivo je također da je kao scenarist surađivao na seriji „CSI“, te da je režirao jednu epizodu svima nama poznate „Hitne službe“, te kao glumac u seriji „Alias“.

Tarantino je uvijek težio potpunoj originalnosti, što mu nije bilo teško, s obzirom da čovjek ima totalno poremećen um. Pod time ne mislim ništa loše, ali njegove ideje i način na koji režira filmove, a samim time i atmosfera iz filmova, čovjeka uvijek ostavi s podosta upitnika u glavi. Ja sam, recimo, prvi puta nakon što sam odgledao „Pakleni šund“ pomislio da autor tog filma nije normalan i imao sam pravo :o) S druge strane sve te njegove mušice čine ga jedinstvenim. Na primjer u njegovim filmovima često možete vidjeti iste glumce poput Ume Thurman, Michaela Madsena, Harveya Keitela ili Tima Rotha. Gotovo uvijek njegovi glavni glumci voze aute GM-a, točnije Chevrolet ili Cadillac. Skoro svi njegovi filmovi imaju scenu u kojoj glumce snima iz unutrašnjosti prtljažnika…itd. Da je totalni osobenjak dokazuju i mnoge druge činjenice. Iako je Kill Bill vol.1 snimljen 2003. QT je planirao snimanje filma još u 2001. ali je odgođeno zbog trudnoće njegove, kako ju on voli zvati, muze Ume Thurman. Zanimljivo je da u skoro svim njegovim filmovima možete naići na reklamu za cigarete „Red apple“. Postoji još mnogo takvih činjenica koje pokazuju kakav je on zapravo čovjek i koje na kraju odgovaraju na pitanje zašto on snima tako dobre filmove.

Mene je jako (ugodno)iznenadio nekim svojim izjavama, koje uza sve navedeno ipak daju najrealniju sliku o tome kako on zapravo razmišlja. Izvukao sam par citata njegovih i ne želim ih namjerno prevoditi jer bi tada izgubili dobar dio svog punchlinea i zato vam ih prenosim u svom originalnom obliku…

... On "rival" director Guy Ritchie marrying Madonna: "I guess I'll have to marry Elvis Presley to get even."

…On media criticisms of violence in his movies: "Sure, Kill Bill's a violent movie. But it's a Tarantino movie. You don't go to see Metallica and ask the fuckers to turn the music down."

…On media criticisms of violence in his movies: "What if a kid goes to school after seeing Kill Bill and starts slicing up other kids? You know, I'll take that chance! Violent films don't turn children into violent people. They may turn them into violent filmmakers but that's another matter altogether."

…On directing the "ER" (1994) episode "Motherhood": "When I was directing ER, I didn't want to stand out. Everyone else is wearing all that crap. I wanted to fit in. I didn't want to be the odd man out. I wanted to be inside, not on the outside. When I was directing the ER thing, the emergency room guys wore the green scrubs. I wore those for a few days. Then, I wore the blue scrubs, which were the surgeons,' for a few days. When I wore the nurse's pink scrubs, though, that's when I became a hero on the set. The nurses didn't think I was going to throw in with them. I ended the episode, the last two days, wearing the nurses' scrubs. When I walked on the set all the nurses applauded me. They were like, 'Oh my God, he's so cool!'"

Ovim citatima želio bih završiti ovaj osvrt na lik i dosadašnje djelo jednog od najvećih i najtalentiranijih redatelja i scenarista današnjice. Želja mi je bila da Vam barem malo više približim Quentina Tarantina, te da vas potaknem da, ako do sada niste, pogledate neki njegov film, a moja preporuka vam je „Pulp Fiction“ ili ako preferirate nešto novijeg datuma onda „Kill Bill“ bilo koji volume.

Do sljedećeg čitanja pozdrav, Sphynx…

Objavio/la sphynx u 22. rujan 2006 1:52:00 | 8 komentara

Vampiri…

Već duže vrijeme se spremam napisati članak o, barem meni, najfascinantnijim bićima iz svijeta fantastike. Vampiri već godinama golicaju maštu ljudi, te su o njima napisane brojne knjige, romani, a niti broj filmova na istu tematiku nije malen.

Postoji nekoliko teorija o porijeklu vampira, no jedna od najpopularnijih jest ona o Grofu Drakuli, o kojem je snimljeno mnogo filmova. Inače lik grofa Drakule utemeljen je na rumunjskom vladaru Vladu III. Tepešu, koji je bio i ostao jedan najkrvoločnijih vladara svih vremena. On je kao klinac bio predan Turcima u ruke, a predao ga je, nitko drugi, doli njegov vlastiti otac. Sklonost nasilju je razvio gledajući kako Turci muče svoje žrtve, pa je, nakon što je 1456. godine postao vladar Rumunjske, tijekom svoje vladavine dao pobiti oko 20 000 stanovnika tadašnje Vlaške i Transilvanije. Za njega neki vjeruju da je bio prvi vampir, a također je spominjan ne kao prvi, već kao najstariji i najmoćniji vampir. O njemu je snimljeno mnogo filmova, a najpoznatiji među njim jest onaj snimljen po romanu „Dracula“, autora Bram Stokera.

Mitološki gledano, smatra se da je prvi vampir bila Lilith, koja je bila prva Adamova žene. Ona je ostavila Adama zbog Lucifera. Problem je bio u tome što je ona željela biti iznad Adama, no Bog je želio da muškarci vladaju svijetom.Također je prozvana „Kraljicom smrti i demona“. Dan danas je Lilith predmet obožavanja među vješticama i čarobnjacima. Spominje se u mnogim religijama poput Kabale, židovstva, pa čak i u Bibliji.

Svakako treba spomenuti i ostale teorije koje su zaživjele tokom godina. Jedna od popularnijih jest takozvana „hormonska“ teorija. Naime po toj teoriji vampirizam je sljedeća stepenica ljudske evolucije. Vjeruje se da u ljudskom tijelu postoji neaktivan genetički niz koji se aktivira unošenjem određenog hormona u tijelo koji taj niz aktivira. Hormon djeluje tako da transformira žrtvino tijelo, te kad je novi vampir u stanju taj hormon ugrizom širiti dalje među populacijom. Teorija „palih anđela“ je zasnovana na vjerovanju da su vampiri potomci između ljudi i palih anđela. Oni su se, nakon što su iscrpili zalihe hrane, okrenuli ljudima kao savršenim žrtvama kojima su sisali krv. Manje poznata teorija jest ona o „Atlantidi“. Po toj teoriji su vampiri nastali nakon što su stanovnici Atlantide u pokušaju da produže životni vijek, nakon mnogih genetičkih eksperimenata, uspjeli stvoriti novu vrstu čovjeka, koji je mogao živjeti stoljećima, ali je moram piti ljudsku krv da bi mogao preživjeti.Dakako postoji još mnogo teorija, no ove su najzastupljenije.

Osobno, ne vjerujem u postojanje vampira, no svejedno mi je cijela ta fama oko njihovog postojanja vrlo zanimljiva. Također, nekako su vampiri, barem meni, omiljeni anti-junaci. Snažni, brzi, okretni, redovito veliki zavodnici i nemilosrdni, ali uvijek izgube. Na tu temu snimljeno je preko stotinu filmova, a iz vlastitog iskustva preporučio bih „Underworld“(oba nastavka), zatim „Blade“ i to prvi nastavak jer mislim da je drugi dio nepotrebno forsiranje te teme zbog što veće zarade, nadalje „Intervju s vampirom“ u kojem možemo gledati svima nama „dragog“ Tom Cruisea. „Van Helsing“ možda nije najbolje filmsko ostvarenje na tu temu, ali je zato najnovije, ako se ne varam, a usto u tom filmu glavne uloge tumače mega popularni Hugh Jackman i mega zgodna Kate Beckinsale. Od knjiga bih izdvojio autoricu Anne Rice, koja je napisala najviše djela na tu temu, među kojima su „Interview with the Vampire“ (1976.), „The Queen of the Damned“ (1988.) i „The Vampire Lestat“ (1985.). Također ne smijem zaboraviti Bram Stokera i njegovo djelo „Dracula“ po kojem je snimljeno nekoliko filmova, zatim Roderick Anscombe i njegov roman "The Secret Life of Laszlo, Count Dracula". Čak se i Guy De Maupassant bavio ovom tematikom u svom djelu "Le Horla".

Vampiri su mitološka bića koja su svojim sposobnostima i karizmom koja ih prati već stoljećima prisutni u gotovo svim kulturama. Priče o vampirima kolaju svijetom još od 15 stoljeća i do danas su ostali nepresušan izvor ideja za filmove i razno razna literarna djela. Moja fascinacija vampirima je počela davno, a uzrokovana je samom njihovom pojavom i načinom života. Nemojte me krivo shvatiti, nije mi želja piti tuđu krv, ali svakako mislim da su vampiri u neku ruku poput nekakvih junaka. Svi se žele poistovjetiti s njima jer oni su nadmoćni i imaju ono nešto kaj ih svrstava u sam vrh najpopularnijih likova u svijetu filma i priče, da ne kažem da su neprocjenjivi kad treba plašiti malu djecu :o)…

Za danas toliko, budite mi pozdravljeni i čuvajte se vampira….BUAHAHAHAHA...Sphynx...

Objavio/la sphynx u 18. rujan 2006 19:40:00 | 5 komentara

Razočaranje…

    Evo kao što sam i obećao, javljam se s opisom događaja na i oko tekme. Dan je bio savršen za utakmicu. Bilo je toplo ali ne vruće, spremala se kao neka kiša ali nije je bilo.

    Krenuli smo iz Velike Gorice, nas desetak, oko 17 sati. Ja i frend smo se našli na Trgu Stjepana Radića oko 10 do 5, gdje je, kao naručen, stajao štand od Prima piva, a dvije djevojke su dijelile besplatno točenu pivu. To nam je sjelo onak' ko' naručeno jer smo tak i tak planirali čopit u nekom dućanu pivicu, onak', za po putu. Uzeli smo svatko po jednu točenu i put pod noge do stanice kod Robne na susret s ostatkom ekipe pa na bus za Zagreb. U Zagreb smo stigli oko 18 sati, te smo odmah krenuli 9-kom prema Borongaju uz dogovor da ćemo sić' kod Prometnog faksa i tam' opustošit Konzum. Dolaskom u Konzum ja sam se odlučio na Q-pack dobre stare Žuje da me zagrije prije tekme, te smo se zaputili prema ulazu na Promet, naše standardno mjesto koje nudi komociju u vidu zidića na kojeg se možemo sjest i obližnjih drveća pod kojim možemo obavit piš-pauzu (uff al' ta piva potjera čovjeka…), ali također nudi i zaštitu od murije koja kenja ak' konzumiraš alkohol prije tekme.

    18:45 je bilo kad smo odlučili krenut prema stadionu da uhvatimo čim bolja mjesta i to je bila dobra odluka jer smo uhvatili jebena mjesta. Na stadion smo ušli negdje oko 19:15 i odmah se spustili do ograde na „sjeveru“. To mi je najjebenije mjesto na cijelom stadionu, sve se vidi, a ekipa je luda i nabrijana i svi oko tebe se deru i navijaju i baš je jebena atmosfera. Vrijeme do tekme smo kratili malo navijanjem, pa zapališ pljugu, pa malo komentiraš igrače koji se zagrijavaju i začas prođe tih sat vremena i onda nastupi ludilo.

    20:15 je sati. Igrači izlaze na teren, a vođe navijanja nam kažu da dignemo papire koji su unaprijed pripremljeni za koreografiju i onda krene pjesma i navijanje, a stadion doslovce podivlja, jer svi su nabrijani i hoće pobjedu, a Dinamo pritišće i sve je OK i onda jedan poljak po imenu, tj. prezimenu Jelen i jedan debil, naše gore list, Turina, utišaju cijeli stadion. 43. minuta je bila kobna za nas i jedna velika pogreška vratara je ubila atmosferu do kraja utakmice.

Poluvrijeme….standardno, malo se sjedneš da si odmoriš noge, zapalim pljugu i ćakulamo o igri u 1. poluvremenu.

Počinje drugo poluvrijeme i atmosfera se polako, nanovo, pojačava. Ekipa počinje sve jače i jače navijati, te time nastoji potaknut momčad na opću mobilizaciju, a u 68. minuti nastupa delirij na stadionu. Iz jedne gužve u 16-ercu Eduardo postiže gol za 1:1 i daje nadu nama na tribini, a atmosferu diže do krajnjih granica. Napokon je sve u redu, dali smo gol za izjednačenje, imamo šanse sad u zadnjih 20 minuta malo stisnuti i okrenuti rezultat u našu korist. No zašto bi sve bilo tako divno? Samo 4 minute kasnije katastrofalnom intervencijom cijele Dinamove obrane Auxerre dolazi do ponovnog vodstva, te zabijaju svoj drugi gol u utakmici. Ovaj put je egzekutor bio Daniel Niculae. Mislim da je to bio i konačni kraj svega dobrog na ovoj tekmi. Kao prvo atmosfera je nakon toga bila na nivou groblja Mirogoj, raspali su se svi snovi o projektu europskog Dinama, a kaj je najgore to je presjeklo i psihički uništilo igrače koji su do kraja imali sreće kaj nisu poraženi i većom razlikom.

Sudac svira kraj i mi polako krećemo prema izlazima. Silazimo sa stadiona i krećemo doma. Svi smo u qrcu zbog poraza, tramvaji ne voze, gladni i žedni. Pala je odluka da odemo neš' pojest u pekaru na Sveticama. Nakon bureka i jogurta odmah se lakše diše, počinju ponovno i tramvaji vozit, pa ne moramo pjehe do Imprtanea. Ajd bar nekaj! Na glavnom kolodvoru čekamo noćni bus za Veliku Goricu i razglabamo o totalno glupim temama ali treba nekak skratit vrijeme dok se ZET-ovci ne dogegaju do stanice. Doma sam došao oko pola 1 i mrtav umoran, nakon tuširanja, zaspao ko' zaklan.

Sve u svemu, bilo je OK; rezultat nije bio dobar, ali je u neku ruku bio očekivan. Atmosfera je bila na mahove jako dobra. Došlo je puno ljudi i to me uvijek razveseli, a naši dečki su dali sve od sebe. Razbit' ćemo francuze u uzvratu ;o)….

Slike by Večernji list

Objavio/la sphynx u 15. rujan 2006 17:50:00 | 1 komentara

Kup UEFA

    Još jednom nas ždrijeb nije pomazio. Opet smo izvukli nezgodnog protivnika, koji je, barem što se kvalitete tiče, daleko od svima nama znanog i (nekima) omraženog Arsenala, ali Auxerre je svejedno momčad koja igra u francuskom prvenstvu i samo zbog toga zaslužuje veliki respekt. Nadalje, mnogi zanemaruju činjenicu da smo se do sada službeno sreli dva puta i oba puta je Dinamo izvukao deblji kraj. Na stranu činjenica da smo ih dobili za vrijeme priprema (2:1). Ipak su to samo pripreme i nitko ne igra u tim utakmicama sa 100% svojih mogućnosti, a bojim se da bi mnogi mogli u toj utakmici naći referencu za današnji susret, te na kraju ostat iznenađeni i razočarani konačnim rezultatom.

    Optimist kakav jesam i ovaj put sam siguran u prolaz Dinama. I ovaj put idem na „sjever“ bodrit momčad za koju, bez razmišljanja, mogu reći da mi je toliko prirasla srcu, da me svaki poraz baca u depresiju, a svaka pobjeda u delirij. Na stranu moja opčinjenost Dinamom, moram priznat da će biti jako teško i da nas čekaju dvije jako teške tekme iz kojih uz pravi pristup možemo izaći kao pobjednici, ali svakako moram ponoviti da ljudi budu oprezni s očekivanjima.

    Očekivani sastav Dinama je sljedeći: Turina – Cvitanović, Mamić, Ćorluka, Etto – Agić, Vukojević, Buljat – Modrić, Vugrinec – Edurado.

    Auxerre će vjerojatno igrati u sastavu: Cool – Radet, Mignot, Kaboul, Sagna – Kahlenberg, Cheyrou, Mathis, Pedretti – Pieroni, Jelen

    Svakako treba upozoriti na najnovije pojačanje Auxerra, izvrsnog igrača koji je došao iz Lyona, Benoit Pedrettia. Razigravača i povremenog reprezentativca francuske reprezentacije. Koliko sam čuo on je dao novi obol igri Auxerra koja je sada tečnija, te s njim dobivaju više ideja u napadu i kvalitetniji su u defanzivi. Uz njega, najviše se spominje brzonogi napadač, inače poljak, Jelen, te klasični sidrun Pieroni.

    Nadam se da će Dinamo odigrat kao što je odigra u uzvratu u Londonu protiv moćnog Arsenala. Ako bude tako, ja ću biti sretan i u tom slučaju znam da ćemo pobijedit. Jedino se bojim neiskustva i nedostatka kondicije koji se očituje u zadnjih 15 minuta utakmice kada primamo jeftine golove uzrokovane pomanjkanjem koncentracije.

    Karta za „sjever“ je u džepu i sutra ćemo, nadam se, ponovno napravit pravi „štimung“ na tribinama, a rezultat bi u takvom okružju trebao doći sam po sebi. Tko još nije nabavio ulaznicu, trk na Dinamov stadion, prodajna mjesta kod „zapada“ i „juga“, ima još ulaznica, pa dođite ljudi, pogledajte Dinamo u Europi i divite se Boysima u njihovom navijanju.

    Iscrpni izvještaj s utakmice pripremam za petak, a dp tada pozdravlja vas vaš Sphynx….

Objavio/la sphynx u 14. rujan 2006 0:54:00 | 1 komentara

Hoodwinked

    Pošto sam ja veliki ljubitelj dugometražnih animiranih filmova novije produkcije tipa Finding Nemo, Madagascar, Ice Age/Ice Age 2, odlučio sam napraviti recenziju istih, tj. zadnjeg predstavnika istih koji sam pogledao, a to bi bio „Hoodwinked“, iliti kak' su to naši preveli „Tko je smjestio Crvenkapici“.

           „Hoodwinked“ je animirani film baziran na svima nama poznatoj priči o Crvenkapici, te se kao takav nadovezuje na istu, s time da nam ovaj animirani film pokušava otkriti pravu istinu o događajima u kojima se našla Crvenkapica. Naime, film počinje na kraju priče o Crvenkapici, te ju prepričava od kraja prema početku i upravo u tome leži sva čar i zanimljivost ovog animiranog filma.

Svakako bih pohvalio i atmosferu koja je stvorena u filmu, a koja graniči, u neku ruku, s atmosferom trilera. Zaplet je jako zanimljiv i do samog kraja se ne zna glavni krivac, a kad nam ga otkriju, mislim da je dovoljno reći da će svaki pravi ljubitelj Crvenkapice ostati PAF!!! :o)

            Što se likova tiče, moram priznati da sam ostao poprilično zapanjen njihovom izvedbom. Zašto, pitate se? Zato što je u ovom animiranom filmu obrađena jedna od najpopularnijih priča za djecu, te je samim time bilo dosta zahtjevno pogoditi svaki lik baš onako kako smo si ga mi, dok smo bili mali i dok su nam naši roditelji ili bake i djede prepričavali dogodovštine nestašne Crvenkapice, zamišljali.

        Lik Crvenkapice je vješto animiran, uostalom kao i cijeli film, a njezina glavna karakteristika su, osim očigledno, crvenog plašta, velike plave oči, kojima nam autori odmah daju do znanja kako je ona krhko malo djevojče, koje se boji velikog zločestog vuka. No i tu su se autori poigrali s nama dodavši njenom karakteru borilačke vještine. Naime, oni su od nje napravili ni manje, ni više prvakinju u karateu, te je prava zabava gledat kak' se Crvenkapice poigrava s velikim zločestim vukom. Glas Crvenkapici je posudila Anne Hathaway, mlada glumica koja je svoje glumačko umijeće dokazivala u filmovima poput “Brokeback Mountain”, te mlađoj publici možda poznatijem djelu “The Princess Diaries.”

        Vuk je malčice nazadovao na listi zlikovaca. Nemojte me krivo shvatit i sad je on većim dijelom priče onaj dobar stari opaki vuk, ali na kraju priče autori nam otvore oči i prikažu vuka onakvim kakav zapravo je. Vuka je glasovno utjelovio Patrick Warburton, poznatiji kao Elainein smušeni dečko u seriji „Seinfeld“.

            Jedan od meni najdražih likova u ovom djelu je Drvosječa. Njegov lik je prikazan veoma tipizirano. On je jak, velik i ne odviše pametan. Ne mogu se oteti dojmu da je u ovom slučaju lik drvosječe rađen po uzoru na svima nama dragog Arnolda Shwarzeneggera, kako zbog njegova izgleda, tako i zbog njegovog naglaska. Uglavnom pravi pogodak, barem ako se mene pita. Glas Drvosječi je posudio, nitko drugi doli planetarno popularni Jim Belushi, kojeg možemo gledati trenutačno na našim ekranima u vlastitom sit-comu „Svijet prema Jimu“.

        Šećer na kraju. Baka. Lik Bake je potpuno oživljen i sada, za razliku od originalne priče u kojoj baka ima tek sporednu ulogu, dotična igra jednu od najvažnijih uloga. Baka je sada prikazana kao „super“ baka koja se u slobodno vrijeme bavi ekstremnim sportovima, a uza sve to peče i odlične kolače za kojima je luda cijela šuma. Baku je glasovno oživjela svima nama poznata Glenn Close. Mislim da nju ne treba previše predstavljati već ću samo navesti neke od njezinih djela, a to su: “101 Dalmatians”, “Mars Attacks”, “The Stepford Wives” i mnoga, mnoga druga.

            Od ostalih likova htio bih izdvojiti šefa policije Grizlija (Xzibit) i Nicky Flippersa (David Ogden Stiers) koji su se pokazali vitalnima za tijek filma i same priče.

            Animacija je odrađena vrlo korektno, s obzirom na to da je „Hoodwinked“ prvi naslov izašao iz produkcije novonastalog animacijskog studija Kanbar Entertainment, no još uvijek se ne može mjeriti s majstorima ovog zanata, Pixarom. Neka vas ovo ne zavara, animacija je vrlo dobra, likovi su odlično prikazani, pozadine su vješto animirane, te je cjelokupan dojam, s obzirom da je ovo ipak prvi naslov izašao u njihovoj produkciji, da ima mjesta za poboljšanja, ali usprkos tome moja konačna ocjena bila bi vrlo dobar.

            Na kraju, samo bih vam htio predložiti da, ako ste uživali u naslovima poput Madagaskara, Izbavitelja, Ica Agea, U potrazi za Nemom i sl., pogledate ovaj animirani film i ja vam garantiram da nećete požaliti, dapače, ovaj naslov jamči 80 minuta zabave uz kvalitetnu animaciju i svako malo neku situaciju koja će vas dobrano nasmijati.

        Two thumbs up!!! by Sphynx…

Objavio/la sphynx u 10. rujan 2006 2:21:00 | 4 komentara

Sranje…

    Veliko sranje se dešava ovih dana u našoj reprezentaciji. Nakon dugo vremena dogodio se skandal koji je uzdrmao temelje dobrih odnosa u nacionalnoj vrsti i mene je to jako raspizdilo, da mi oprostite na izrazu. Naime, nisam očekivao takav potez naših reprezentativaca. Em su ujebali atmosferu u momčadi, em su sjebali Bilića, em su bili na prokletim cajkama, em su sjebali naše šanse za pobjedu u Moskvi protiv tradiocionalno nezgodnih rusa.

    Znate kaj kažu za nogometaše??? Ne znate? Ma znate onu staru „ko nema u glavi, ima u nogama“ i to su ovi momci dokazali svojim ponašanjem. Samo bi budala ugrozila svoj status u nacionalnoj vrsti, te dovela u pitanje buduće pozivanje u istu, ovakvim ponašanjem i to svega tri dana, pazite, TRI fucking dana prije službene utakmice kvalifikacije za EURO '08. I kaj sad reć' na sve to??? Da se mene pita, nitko od njih ne bi više bio pozvan u reprezentaciju. Možda se to čini preteškom kaznom za počinjeno djelo, ali svi su oni odrasli ljudi, profesionalci i svjesni su da postoje pravila ponašanja, te da se red i disciplina moraju poštovati. Samim time što su tako olako shvatili svoju dužnost da se pridržavaju pravila dok su pod paskom našeg izbornika, zapravo su poručili svima nama da je njima igranje u reprezentaciji zapravo jedna velika zajebancija, jer, kako to da im nešto takvo nije palo na pamet dok su na pripremama sa svojim klubovima??? Reći ću vam kako!!! Oni znaju da je ova kazna od 30000 kn pičkin dim naspram cifre kojom bi ih globili njihovi matični klubovi, te se tamo pridržavaju pravila, a reprezentacija i vrijeme provedeno na pripremama iste im dođe kao godišnji odmor, vrijeme za zajebanciju i izlaske s prijateljima, pa ako ih netko i uhvati, kao što se to sad dogodilo, neka. Dobiti će neku malu kaznu, možda par utakmica zabrane igranja od matičnog saveza, u što jako sumnjam, jer Srna nam je kao neophodan, bla bla i svi će to zaboravit kroz neko vrijeme. E pa ne može to tako!!! Nije reprezentacija ničiji godišnji odmora. Ta momčad predstavlja našu zemlju u svijetu i trebala bi biti svetinja, a ne služiti za odmor i pijančevanje.

    Sukus svega je da sam ponosan na Bilića, jer je postupio tako kako je i da ga u potpunosti podržavam, samo mi je žao kaj je Marković predsjednik i kaj je kazna zbog njegove intervencija maksimalno ublažena, a Bilić ako se odluči ne pozivati više „crnu trojku“,neka, pravo im i budi kad su im cajke draže od nacionalnog ponosa…

Za sada toliko, pozdravlja Vas vaš Sphnyx…

P.S. Zahvaljujem Večenjem listu na slikama...

Objavio/la sphynx u 5. rujan 2006 1:40:00 | 3 komentara

Povratak 2…

    Opet sam zaboravio na blog, ali toliko se stvari dešavalo u proteklih par tjedana da jednostavno nisam imao vremena niti želje za pisanjem bloga.

         Uglavnom, zaposlio sam se u OVB-u, firmi koja se bavi financijskim savjetovanjem. Da, ljudi moji, ja financijski savjetujem ljude. Evo vidite na šta je spala naša ekonomija… J Više o mojoj novoj poslovnoj sredini pročitajte ovdje: www.ovb.hr

         Posao mi uzima dosta vremena iako nemam fiksno radno vrijeme, ali stalno sam po nekim sastancima i rijetko kad da baš imam volje za nekim piskaranjem po blogu i zato sam malo zastranio u ažuriranju istog.

         Dosta o poslu. Vrijeme je za sport i zabavu. Dinamo je ispao iz Lige prvaka i to me jako rastužilo, a onda nam je kurva sreća opet okrenula leđa i u prvom kolu Kupa UEFE nam dodijelila Auxerre. Momčad koja je prošle sezone završila na 6. mjestu u francuskom prvenstvu i to nikako nije dobro. No, s druge strane, ja sam uvjeren da ćemo nakantat te fracuziće i proći dalje. Naravno, očekujem da atmosfera na stadionu bude barem poput one na utakmici s Arsenalom, ako ne i bolja jer o ovim dvjema utakmicama puno toga ovisi ove sezone…

         Eh, skoro zaobravih. Niko Kranjčar se prodo u Portsmouth za 4.5 milijuna eura. Klap klap bilo je više i vrijeme da završi ta trakavica. Sretno Niko, govno ti pod nos…

         Za sad toliko pozdrav od Sphynxa i sretno do sljedećeg čitanja…

Objavio/la sphynx u 1. rujan 2006 0:36:00 | 3 komentara

Povratak korijenima...

        Evo vraćam se pisanju bloga nakon skoro mjesec danas izostanka zbog dužnosti na moru. Naravno te dužnosti su uključivale svakodnevne izlaske van, kupanje i totalnu zajebanciju, no također postoje i nuspojave takvog života, a to su kronična neispavanost i potreba za odmorom od odmora…

            Dakle sve je krenulo super. 15.07. sam došao kod frenda na more u Staru Novalju i tako je počeo jedan od boljih odmora u mom životu. Da ne ulazim sad u detalje, jer ipak se radi o 18 dana napornog izlaženja i opijanja na Zrću, reći ću vam samo da je bilo jebeno i da sam spavao tri dana nakon povratka, te da sam pobrao kao i po običaju prokletu prehladu koja me morila narednih tjedan dana nakon povratka. Znate kako to ide kad ste na moru sa društvom; svako malo desi se nešto što se prepričava mjesecima nakon mora, a tako je bilo i ove godine. Neke situacije i dan danas izmame smijeh svih prisutnih za stolom na kavici u „centru“, a mislim da će taj efekt potrajati još jedno dulje vrijeme. Dakle sukus svega jest da je ove godine na Zrću bilo jako dobro, iako moram priznati da se vikendima tamo uopće ne isplati izlaziti ako ste muškog roda jer se petkom i subotom navečer sjati čitava vojska pripadnika ružnijeg spola na Zrće u nadi da budu nekaj „uboli“ i to na kraju dovodi do totalno gay prizora u kojima vam treba po par sati da pronađete ženke na svima nam dragoj plaži...

            Kako svemu dobrom dođe kraj, tako je nakon 18 neprospavanih noći došao kraj i našoj avanturi na Pagu, tj. u Novalji. Naravno neplanirano smo ostali dan dulje jer sam se ja napio i nisam čuo budilicu, a moja dva druga u nevolji, koji nisu pili, nisu navili budilice na svojim mobitelima pa smo zaspali na bus koji nas je trebao odvest nazad u Zagreb, te su na kraju ipak zaključili da je to bila njihova greška, a ne moja. Mislim HELLO!!! pa vidli ste da pijem rakiju ko' smuk, koji qrac niste navili budilice… :o) …ahhh, mladost ludost… 

            Vrativši se u Zagreb oprala me totalna depresija jer sam s lijepog i sunčanog Paga došao u kišovit i tmuran Zagreb. Naravno nakon dolaska doma, tuširanja i pozdravljanja s užom obitelji, otišao sam ravno u krevet , jer sam prethodnih 18 dana samo par dana uspio uhvatiti 3-4 sata sna, sve ostalo je bilo manje spavanja od toga i to me totalno iscrpilo. U krevetu sam se zadržao oko dva dana i to me koliko toliko vratilo u normalu, ali naravno ostalo je još dovoljno tragova na meni koji su svjedočili o burnom ljetovanju. Jedan od najtežih je skoro potpun nestanak glasa uzrokovan cigaretama i hladnom cugom. To me uhvatilo dva dana prije povratka doma i bilo je jako zanimljivo uletavat ženama, a bit' onemogućen u pričanju. Eto još dan danas mi je to sve smiješno…

Uglavnom za sada toliko od mene. U sljedećih par dana više o atraktivnim (čitaj: smiješnim za popizdit) situacijama sa Zrća i izvještaj s utakmice Dinamo – Arsenal…do tad' pozdrav…

                                                                                                                      Sphynx

Objavio/la sphynx u 15. kolovoz 2006 0:14:00 | 2 komentara

Odlazim...

Objavio/la sphynx u 14. srpanj 2006 23:20:00 | 0 komentara

Flugtag...

Naime on i njegovi frendovi su konstruirali letjelicu pod imenom "Nasty bird", snimili spot, te pripadajuću pjesmu. Sve u svemu odradili su dečki svoj posao stvarno dobro. Let je bio OK, pilot je preživio usprkos neugodnom udarcu u jaja prilikom slijetanja u vodu, pobrali su pljesak i dobili prosječne ocjene...

Slike s Flugtaga...

Dotična ptičurina, remek-djelo goričke mladeži...

Jedan od domišljatijih timova bila je ekipa koja je s rampe odlučila baciti ni manje ni više nego cijelu tvornicu...

Curke...

Pirati s Kariba??? Ne! Luđaci s Jaruna... :)

Jedni od mojih favorita bio je tim Jarun Dorfen Kirhen koji je napravio skijašku stazu i njome skočio u Jarun...

Da, da postoje i leteće krave...

Osvojili su me natpisom na kolicima...

Slike rampe s koje su timovi skakali...

Više o ovogodišnjem Flugtagu možete pogledati ovdje.

Objavio/la sphynx u 2. srpanj 2006 23:40:00 | 4 komentara